Dvorište iz bajke - Prolećna dekoracija
- Kategorija: Blog
Drvena vrata sveže ofarbana, ukotvila su se u polurazrušenom krečnjačkom zidu. Ostaci stare, porodične zidane kuće na koju se naslonila nova. Istorija i sadašnjost, pomešane i povezane jednim lepim dvorištem, ispunjenim sa mnogo mirisa, domaćeg i stranog cveća i puno prirodnih ideja. Tu na stepenicama koje su bile ulaz u staru porodičnu kuću, načičkale su se čuvarkuće u crepovima. Leže, sunčaju se i rastu, uživaju u jakim zracima sunca koji se lagano probijaju kroz gustu stoletnu odrnju (hercegovački naziv za lozu ispred kuće koja je podignuta kao zasena za odmor).
Na samo par koraka odatle stoji par narova (šipaka), tek procvetalih. Domaćica kaže da je ljutić i da obično cele jeseni od njega skuplja plodove i pravi sok.
Onda se okrenete i uhvatite more detalja koji su sa najvećom ljubavlju poslagani svuda oko vas i sve ima neku svoju priču. Sa desne strane iz kamena izvire hortenzija, sa leve ruzmarin, opet čuvarkuće u svim mogućim domaćim posudama raširile su se po starom zidu, pronašle su svoje mesto u starim loncima i kamenim škipovima.
Jedan prozor sa prelepim kovanim zastorima, postao je utočiste za rasad bosiljka. Olijander se nasukao na prilazno stepenište i buja. Stare tegle su oslikane i pokačene sa jedne strane one iste odrnje, a u njima u večernjim satima tinjaju sveće. Kameni obluci, kamene krečnjačke ploče, povezane sa novim zidom - sve uklopljeno bez ijedne greške. More lavande, donešene čak iz Francuske, razmnožene i raširene svuda. Vlasnica bere cvetove i prodaje male slatke jastučiće sa zanosnim mirisima koji opijaju naše ormare i drže svežinu naslaganih plahti.
Sedimo i pijemo kafu, ratluk i rakiju, sve kako dolikuje. Loza je domaća, ratluk je grčki, donešen sa skorašnjeg putovanja, a na zidu pored raste Pasiflora! Video sam je samo u udžbenicima do sada. More pupoljaka koji čekaju da se otvore, ali samo par tek procvetalih uspeo sam da uhvatim svojom kamerom. Kako li samo izgleda kad cela odjednom pusti svoju lepotu?
Pored onog olijandera par Agava donešenih u dvorište iz Dubrovnika davne '75. godine, a iznad njih rasprostrta po obodu stepeništa Visterija Sinensis, sa grozdovima pupoljaka koji čekaju pravi zrak sunca da se otvore.
U jednom izolovanom delu dvorišta kutak za čitanje, sadnica limuna, drvena ležaljka sa ručno šivenim jastučićima, a pored, Kala, opet donešena iz nekog dalekog sveta. I miris... Miris ruzmarina i one iste Lavande. Zvuk cvrčaka, opijenih vrućinom.
Vlasnica uživa, obišla je ceo svet, svi u porodici su bili učeni ljudi, profesori, ambasadori, umetnici. Ona gaji svoju baštu, lagano čavrlja sa komšijama i očekuje decu i unučiće rasute po belom svetu kad dolaze na ferije. Čita knjige iz porodicne biblioteke u onoj istoj drvenoj ležaljci ispod mladog stabla limuna. U društvu svoje sibirske lajke, svoje velike prijateljice, odlazi do pijace, šeta opet sa onim istim komšijama i živi lagano, ali ispunjeno, u svom rodnom gradu.
Dva sata smo sedeli u bašti i upijali tu lepotu, pričali, pili kafu i obećali da ćemo opet doći kad sve ovo procveta i doneti Vam još fotografija.
A Vi? Jel imate neko skriveno mesto za sebe na koje pobegnete od gradske buke i užurbanog dana? Mi smo ga pronašli, pa makar i na kratko :)
Veliki prolećni zagrljaj,
Vaš Bloom!